Savica za znatiželjne

Savica se nalazi na jugoistoku Trnja i, u užem smislu, u granicama Mjesnog odbora Trnjanska Savica. Obuhvaća prostor omeđen s juga rijekom Savom, s istoka Avenijom Marina Držića, sa sjevera Slavonskom avenijom (poznatom i kao „Autoput“), a sa zapada Ulicom Vladimira Ruždjaka. U svakodnevici se ime Savica koristi za nešto širi prostor u koji je uključeno i naselje montažnih zgrada Nove Kruge te stambene zgrade oko Novske ulice.

 

Geografija

Geografski gledano prostor Savice pripada zaravni između rijeke Save (koja joj je vrlo blizu) i obronaka Medvednice (koja je prilično daleko). Koliko god to možda iz zagrebačke perspektive izgledalo čudno, prema stručnoj literaturi rijeka Sava na području Zagreba još uvijek posjeduje karakteristike gorske rijeke – naime, njezin pad na dijelu između Podsuseda i ne tako daleke Rugvice (koji iznosi 30-ak kilometara) iznosi točno toliko koliko i na dijelu između Rugvice i njezinog ušća u Beogradu (koji iznosi oko 400 kilometara). A to znači da je Sava na prostoru Zagreba oduvijek snažno nosila prirodne materijale (kamen, pijesak, zemlju, granje) u svojem koritu kojima je često mijenjala tok, formirala riječne rukavce, sprudove, a i izazivala poplave. Sve to se tijekom povijesti jako osjetilo i na prostoru Savice.

 

Povijest:

U antičko vrijeme prostorom Savice ili malko sjevernije, prostorom Kruga, prolazila je cesta koja je povezivala rimsko naselje Andautoniju (s južne strane Save) s naseljem na prostoru Stenjevca (sjeverno od Save), dakle, ta je cesta negdje prelazila Savu (posve sigurno ne mostom, već nekim gazom ili skelom, čamcima) i to možda baš negdje na prostoru Savice ili nešto jugoistočnije. Postojanje ceste na toj trasi potkrepljuju arheološki nalazi na području Trnja (Ulica grada Vukovara /
Savska) i Stenjevca.

Iz stoljeća koja su slijedila na prostoru Kruga, uz Držićevu ulicu, kod Strojarske škole, pronađeni su grobovi Avara.

U nastavku, tijekom srednjeg vijeka pa sve do kraja 19. stoljeća, prostor Savice pa i cijeloga Trnja i okolice Save bio je mjesto na kojem su živjeli samo oni koji su morali, koji nisu mogli birati svoje prebivalište – kmetovi i seljaci. Svi drugi koji su mogli birati svoj prostor za život birali su ga na uzvisinama poput Kaptola i Gradeca, i zato kako bi se lakše mogli braniti od napadača, a i zato što su tako bili zaštićeni od vrlo čestih poplava rijeke Save i njezinih pritoka. Savica je predio na kojem se nekadašnje korito rijeke Save najznačajnije razlikovalo od sadašnjega. Glavno je njezino korito na istočnoj strani današnje Savice dopiralo gotovo do visine Miljackine ulice. Također, Savica je
smještena između ušća dva potoka, Kuniščaka (koji danas u Savu utječe podzemnim tokom, s ušćem vidljivim samo za niskog vodostaja Save, kod Novske ulice) te nekadašnjeg ušća potoka Medveščaka koji je u Savu utjecao otprilike kod semaforiziranog križanja i ulaza u Savicu i Folku s Držićeve ulice.

Na području Trnja i Savice su od davnina živjeli kmetovi Gradeca (te grofova Oršić i Kulmer), a istočno od potoka Medveščaka (danas trasa Držićeve) su bili Kaptolski posjedi.

Na području Trnja i Savice od davnina živjeli su kmetovi Gradeca (te grofova Oršić i Kulmer), a istočno od potoka Medveščaka (danas trasa Držićeve) bili su Kaptolski posjedi.

U području između središta Zagreba (Donji Grad) i rijeke Save koji zauzima današnja Gradska četvrt Trnje prostor Savice bio je njegov najzabačeniji dio. Zapadno Trnje bilo je blizu Savskog mosta (sagrađen već 1783.) i Savske ceste koja je bila prva gradska “poslovna zona” sa svojim skladištima i radionicama, često vezanima uz riječni promet, kao i promet preko Savskog mosta (Predgrad Sava). S druge strane, sjeverno je Trnje bilo bliže centru Zagreba, 1862. godine stigla je i željeznica, pa je sjever Trnja bio pogodniji za razvoj radionica, skladišta i tvornica koje su u svoju blizinu privlačile radnike. A Savica je kao krajnji jugoistočni dio Trnja bila daleko i od glavnih prometnica (Savska cesta)
i od grada – a blizu Savi koja ju je često plavila. Osim poljoprivrede jedina druga aktivnost na području Savice bio je iskop šljunka koji su foringaši zaprežnim kolima vozili na gradilišta grada, a 1902. grof Kulmer negdje na prostoru blizu današnje Petlje otvorio je ciglanu.

Neki su se stanovnici bavili i skelarenjem odnosno prijevozom preko rijeke, jedan zaseok s dvije-tri obitelji se zvao Brodari (naseljavala ga je obitelj Paleščak). Na tome su dijelu Save bili česti sprudovi koje su tada još rijetki kupači koristili za kupanje – prva gradska kupališta nalazila su se zapadnije.

Rezultat takvog položaja je taj da je unutar Trnja koje je ionako bilo vrlo slabo naseljeno sve do kraja 19. stoljeća prostor Savice bio najrjeđe naseljen. Godine 1742. na cijelom području Trnja popisano je 17 kućanstava, a 1857. njih 35. Vezano uz pitanje prvobitne naseljenosti Trnja i njegove prve doseljenike, prvenstveno iz Turopolja, zanimljivo je pročitati rad Krešimira Ružića koji je sustavnim pretraživanjem dostupnih izvora (matične knjige, vizitacije i dr. – prvi popis stanovništva održan je tek 1857.) pronašao niz podataka koji ilustriraju koliko je ljudi živjelo na tom području, tko su oni bili (prezimena) i otkuda su dolazili.

Domaća prezimena bila su Ščrbec, Haraminčić, Divjak, Špiček, Novosel, Babić (prisutno također u prezimenu vlasnika gostionice južno od Save), Dorčić, Cerovski, Ceković, Dobrilović, Kirin, Markulin… Naselja iz kojih se doseljavalo bila su Mala Gorica, Lipnica, Dubranec i Donja Lomnica.

 

Usporedba nacrta toka Save iz 1899./1900. godine te sadašnjeg toka Save. [VR 2026.] 

Trnje na planu grada iz 1920., na Savici se vidi natpis “Ciglana”. [VR 2026.] 

Detalj plana grada iz 1947. [VR 2026.] 

Djelić plana grada iz 1971. [VR 2026.] 

Okretište tramvaja na mjestu današnje Petlje, snimljeno 1969. [FB-ZG 2026.] 

Prostor Savice gledan prema jugu, otprilike linijom Ulice Vladimira Ruždjaka, desno su Nove Kruge. Snimljeno oko 1970. [FB-ZG 2026.] 

Crveni most snimljen za nabujale Save 1964., snimio Šime Radovčić. [FB-ZG 2026.] 

Gradnja zgrada uz nasip, Most mladosti posve lijevo. Snimljeno 1979. [FB-ZG 2026.] 

Brži je razvoj Trnja počeo dolaskom željeznice koja postupno oživljava gradsku ekonomiju, a Trnje je svojom blizinom željezničkoj pruzi, željezničkim radionicama, pa i prvim tvornicama poput Paromlina bila povoljno mjesto za naseljavanje radnika koji su se na Trnje doseljavali iz bliže i dalje okolice.

Pred Drugi svjetski rat počeli su se pojavljivati počeci industrije i na rubu današnje Savice, uz ulicu Kruge, gdje je danas McDonalds, a nekad je tamo bila manja tvornica namještaja.

Savica sve do 60-ih godina 20. stoljeća nije postojala kao toponim, odnosno samostalno naselje, tretiralo ju se kao južni dio naselja Kruge čiji je južni kraj bio kod današnjeg raspela na križanju Kruga, Križne i Lastovske ulice.

Sve se počinje mijenjati postavljanjem Crvenog mosta koji je 1939. preseljen s prethodne lokacije na Savskoj cesti, a potom izgradnjom Autoputa 1949. nakon čega se južni dio Kruga počeo postupno promatrati kao samostalno naselje, što pokazuje čestu pojavu utjecaja glavnih prometnih pravaca na promjene lokalnih toponima (poznat je sličan slučaj na zapadu grada gdje je Autoput redefinirao granicu između Prečkog i Španskog).

Prve urbane poteze Savica je počela dobivati krajem 1950-ih godina kada se grade stambene zgrade uz Držićevu, usporedo s izgradnjom sličnih zgrada na istočnom dijelu Folnegovićeva naselja, a 1959./1960. građevinsko poduzeće Jugomont svojom metodom Ju-59 gradi montažno naselje Nove Kruge. Nekoliko godina poslije, 1967., gradi se Osnovna škola Jure Kaštelana koja se tada zvala Osnovna škola 25. maj.

Slijed događaja koji su Savicu uključivali u gradski život počeo se ubrzavati početkom 70-ih godina kada je sagrađena Petlja koja je i dan-danas ostala sinonim za složeno prometno križanje dviju avenija. U to doba počinju se graditi kvartovski stambeni neboderi, prvo na sjeveru, oko Slavonske avenije. Na primjer, stambeno-poslovni blok Autoput-jug, u Gruškoj ulici (arhitekti Miroslav Stella i Lidija Grečko-Krstevski) koji je dovršen 1971., a Most Mladosti pušta se u promet 1974. Tim je mostom 1979. prošao prvi tramvaj u Novi Zagreb, što je bio ogroman korak na koji se dugo čekalo.

Iz novije povijesti treba spomenuti da je 1993. otvorena Knjižnica Savica, a 1995. dovršena Tržnica Savica. U jesen 1999. osnovana je i Župa bl. Alojzija Stepinca (do tada je Savica bila dijelom pod Župom Krista Kralja na Krugama i Župom Svete Obitelji na Držićevoj kod Vukovarske). Sjedište župe nalazi se u Ulici Zvonimira Rogoza 1 – 3. Savica je ponovno došla na naslovne stranice medija 2016. godine zbog građanskog protesta protiv gradnje crkve u parku na Savici. U to je doba održana i manifestacija “Savica cvjeta”, jedan od dosad najboljih primjera suradnje udruga i lokalnih institucija u lokalnoj zajednici (manifestaciju je organizirala grupa građana okupljena oko Knjižnice Savica).

Brzi niz promjena u životu Savice dobro oslikava tekst Nenada Kreizera “Burni život bora sa Savice” objavljen na mrežnom portalu Civilno društvo.

 

Razgovor o počecima gradnje stambenih zgrada Savice – u pozadini jedna od dvaju zgrada Miljacke ulice. [SM 2026.] 

Saša Martinović Kunović priča o Nastavničkom smjeru ALU. [DF 2026.] 

U sjeni procvalih voćaka. [SM 2026.] 

Najjužniji je plato oslikan rukama sudionika kvartovske likovne radionice. U blizini je i prostor Mjesnog odbora u kojem se nalazi i mala galerija i kojeg koriste i razne udruge.. [SM 2026.] 

Savica danas

Savica je jedinstven kvart ne samo u okviru Trnja nego i šire, u okviru šireg gradskog prostora, po tome što u njoj gotovo da nema ni jedne obiteljske kuće (kao takve možemo računati samo dvije višeobiteljske kuće u ulici Trnjanska Savica). Gotovo svih 8129 stanovnika, koliko ih je nabrojeno po posljednjem popisu stanovništva, živi u stambenim zgradama. Trnjanska Savica tako je najmnogoljudniji mjesni odbor na Trnju, velika većina ostalih ima manje od 3500 stanovnika, a čak njih 5 manje od 2000. S druge strane, to je relativno mali broj u usporedbi s “gigantskim” naseljima Trešnjevke jug gdje, npr. Prečko, ima više od 13 000 stanovnika, upola više od Savice.

 

O šetnji “Savica za znatiželjne” održanoj 14.03.2026.

U subotu 14. ožujka 2026. u organizaciji udruge Mapiranje kvarta održana je šetnja pod nazivom “Savica za znatiželjne”, voditelj šetnje bio je Vanja Radovanović, a šetnji je prisustvovalo 76 šetača. Među šetačima bilo je mnogo stanovnika Savice, a njoj su prisustvovali i predsjednica Mjesnog odbora Trnjanska Savica Dunja Vuković te Snježana Ercegovac iz Knjižnica grada Zagreba – Knjižnice Savica.

Šetnja je započela na sjevernom dijelu platoa, nedaleko od knjižnice, a nastavila se duž slijedećih točaka:

• Tržnica Savica: To je trenutačno jedina živuća tržnica na Trnju. Nažalost, i na njoj je posljednjih godina primjetan pad broja prodavača i kupaca.
• Jedina kvartovska akademska ustanova (privremeno) – Akademija likovnih umjetnosti (ALU), Nastavnički odsjek: Za vrijeme obnove zgrade Nastavničkog odsjeka na Jabukovcu (od 2024. do predvidivo sredine 2026.) nastava se održava u zgradi u Lastovskoj 23 (ulaz od strane Petlje). O Akademiji i njezinom Nastavničkom odsjeku ukratko je govorila Saša Martinović Kunović, članica udruge Mapiranje kvarta koja je i  diplomirala na ALU-u, Nastavnički odsjek.
• Petlja: Petlja, križanje “Autoputa” i Držićeve ulice, još je uvijek jedinstveno cestovno raskrižje grada. Uz Rotor u Remetincu to je do danas ostalo najimpozantnije prometno raskrižje sa svoje tri razine. Mnogi poznavatelji Petlje s nostalgijom će se sjetiti čuvenih svjetlosnih “gljiva” – stupova javne rasvjete s mnoštvom reflektora. S druge strane, manje je poznata inicijativa arhitekta Fedora Kritovca za inovativno rješenje uređenja zelenih površina unutar prometnih tokova Petlje.
• Stambene zgrade istočne Savice (Držićeva 64 – 82): Građene su u doba kada su se gradile i zgrade sjeverozapadnog dijela Folnegovićeva naselja, krajem 50-ih godina 20. stoljeća.
• Stambene zgrade Miljacke ulice: Građene su najvjerojatnije tijekom 1960-ih godina, a poznate su po tome što se u njima nalazio (i još uvijek nalazi) određeni broj umjetničkih atelijera.
• Nekadašnje ušće potoka Medveščaka: Potok Medveščak izvorno je tekao s Mihaljevca, Medvedgradskom i Tkalčićevom preko Trga bana Jelačića (u 30-im godinama 20. stoljeća preusmjeren je preko Ribnjaka), pa dalje Jurišićevom, preko sadašnjeg Trga Petra Krešimira IV. i dalje trasom današnje Držićeve. Njegovo se ušće u savsko korito nalazilo približno na mjestu današnjeg semafora na Držićevoj, kod skretanja na Savicu i u Folku. Krajem 19. stoljeća prokopan je kratki kanal kojim je ušće premješteno zapadnije, kako bi se izbjeglo plavljenje potoka za visokih vodostaja Save. Krajem 20-ih godina 20. stoljeća potok je preusmjeren u smjeru Radničke ceste i Žitnjaka, gdje preuzima funkciju odvodnog kanala.
• Linija 16. meridijana: Ta linija sječe Savicu na uglu kuće u ulici Trnjanska Savica
• Stare kuće Trnjanske Savice: One su podsjetnik na nekadašnji izgled kvarta koji je u doba njihove gradnje, 1964., nakon velike poplave, još uvijek bio pretežno ruralnog karaktera
• Stablo bora na sjevernoj strani Parka Marije Ružička Strozzi zasađeno prije izgradnje naselja: To stablo i danas čuva sjećanje na rođenje Nenada Kreizera, čija je obitelj nekoć stanovala u obiteljskoj kući na adresi Trnjanski nasip 135, na rubu starog nasipa koji je prolazio tom lokacijom. Njegovu priču pročitajte OVDJE.
• Terasa koja se proteže od sjevera prema jugu Savice: To je jedna od dviju najvećih i najživljih terasa u gradu, uz onu kod Mamutice! Kao usporedbu možemo uzeti mnogo manje i “mrtvije” terase na Ravnicama, u Sigetu, Španskom, Voltinu…). Predloženo je da se između srednje i južne terase sagradi pješački nathodnik preko prometne ulice Prisavlje kako bi terasa postala jedinstvena pješačka cjelina dostupna pješacima bez nepotrebnog silaženja i prelaska ulice.
• Murali: Savica je poznata po muralima o kojima je više napisano u nastavku teksta.
• Blizina Savskog nasipa: Rijetko gdje je nasip rijeke Save tako blizu stambenim zgradama kao što je slučaj sa zgradama južnog dijela Ulice Vladimira Ruždjaka i Novske ulice.
• Ušće Kuniščaka: Kuniščak je potok koji stiže čak iz Črnomerca, usputno na prostoru Trešnjevke prikuplja vode potoka Jelenovca, a kod Raketa i potoka Kraljevca. Krajem 1950-ih godina potok je ukopan u zemlju i više nije vidljiv, no njegova trasa predstavlja jedinstveni pješačko-biciklistički koridor u Zagrebu, kojim je Trešnjevački trg povezan s Vrbikom, Cvjetnim naseljem i obalom Save. Pokraj ulice Trnjanski nasip (uz kućni broj 50) na ne osobito uočljivom mjestu nalazi se neugledan objekt Ustave Kuniščak u kojem se nalazi ustava kojom se regulira tok vode koja stiže podzemnim tokom potoka. U slučaju visoke vode Save ustava
  zatvara tok vode prema rijeci kako bi spriječila povratni tok vode koji može uzrokovati poplavu u objektima uzvodno od ustave. U takvim se okolnostima voda preusmjerava prema podzemnom sustavu odvodnje otpadnih voda (što je čest slučaj kako bi se otpadne vode razrijedile i time olakšao proces njihova pročišćavanja). Međutim, u slučajevima kao što je bio onaj 2020. kada je zbog jake kiše naglo ojačao tok potoka i naišao na zatvorenu ustavu (iako razina Save nije bila visoka), tada je to uzrokovalo poplavu u mnogim objektima koji se nalaze uz podzemni tok potoka Kuniščak i njegovih pritoka (npr. Kraljevca koji je prouzročio poplavu u Dječjoj bolnici „Klaićeva“ i Tehnološkom fakultetu). Više o tom slučaju pročitajte OVDJE i OVDJE.
• Murali u Novskoj ulici: Atipični murali na podzidu zgrada u Novskoj ulici su najvjerojatnije vezani uz trgovinu Jomarosi koja se nalazila u Novskoj ulici.
• Naselje Nove Kruge: Sagradilo ga je 1959./1960. poduzeće Jugomont koje je nakon toga svojom poboljšanom metodom izgradilo niz tzv. “limenki”, zgrada na Borongaju, u Remetincu, Zapruđu …
• Osnovna škola Jure Kaštelana: Novosagrađena je na mjestu stare školske zgrade koja je sagrađena 1967. pod imenom Osnovna škola 25. maj.
• Zgrade u Gruškoj ulici, garaža, graba: Te su zgrade sagrađene 1971. i u prizemnoj etaži nalazi se dugačak kompleks garaža koji svojom atmosferom odaje lokaciju za snimanje priča iz podzemlja. Na krajnjem istočnom dijelu nalazi se graba za popravak auta (trenutačno zatrpana smećem), a na više mjesta postavljene su izblijedjele ploče s natpisima o pravilima korištenja garaža. Na kraju šetnje posjetili smo terasu zgrade u Gruškoj 18 koja sa svojom pozicijom na visini 18. kata nudi fenomenalan pogled na cijeli grad!

 

Uz Savu, kod ušća potoka Kuniščaka koji do tog mjesta dolazi podzemnim tokom. [SM 2026.] 

Širok zeleni koridor pored naselja Nove Kruge. [SM 2026.] 

Atmosfera podzemlja. [SM 2026.] 

Pogled na južni dio Savice, dimnjak toplane i zgrade Zapruđa. [SM 2026.] 

Nove Kruge i okolica. [VR 2026.] 

Pogled s terase, praznik za oči! [VR 2026.] 

Pogled na zapad, obilježen ravnom linijom Autoputa. [SM 2026.] 

Promjene imena ulica

Prva ulica Savice koja je imala ime, vjerojatno posve neformalno, bila je ulica Kruge koja je prolazila kroz istoimeno naselje koje je završavalo kod raspela koje se danas nalazi na uglu Kruga, Križne ulice i Lastovske ulice.

Krajem 20-ih godina 20. stoljeća došlo je do velikog imenovanja ulica u gradu Zagrebu kada je i većina tada postojećih ulica Trnja dobila svoje ime. Ta imena nisu dodjeljivana slučajno, već su bila logično povezana s položajem ulica i kvartovima u kojima su se nalazile. Tako je najveći dio ulica Trnja, kvarta koji je u to doba bio najbliži Savi, dobio ime po rijekama. U to je doba Savica bila vrlo rijetko naseljena i u prvom valu imenovanja ulica ni jedna od njih nije dobila “riječni” naziv. Međutim, u kasnijim se planovima grada pojavljuje Miljackina ulica (koja postoji i dan-danas), dok se na planu grada iz 1958. bilježe i Sočanska, Bunska, Kostajnička i Novska ulica.

Za razliku od trnjanskih “riječnih” ulica, obližnja Sigečica (koja je dobila ime po mađarskoj riječi za otok, sziget) prekrivena je ulicama koje su dobile imena po jadranskim otocima. Kako je u to doba prostor Kruga, Savice, Sigečice i današnjeg Folnegovićeva naselja bio jedinstven, bez granica koje su postavile kasnije prometnice – Držićeva (od 1939.) te Autoput / Avenija bratstva i jedinstva / Slavonska avenija (od 1949.) – tako je i jedna od tih otočnih ulica, Lastovska, “zalutala” na Savicu jer se nalazi u njezinom dijelu najbližem Sigečici. A na isti je način na Savicu stigla Gruška ulica – iako Gruž nije otok, nego tek dio Dubrovnika.

Ulice Novih Kruga ime su dobile po revolucionarima, sudionicima NOB-a. Veliku promjenu imena ulica u 1990-ima izbjegle su ulice koje su dobile ime po antifašistima hrvatskog podrijetla (Vinko Jeđut, Dragica Hotko, Ivan Metelko), dok su izmijenjena imena ulica koje su bile nazvane po onima srpskog i/ili crnogorskog podrijetla (braća Đurašević, Cvetković). Nova imena čuvaju uspomene na jednog enciklopedista (Mate Ujević) i jednog pravnika i ekonomista (Blaž Lorković).

Gradnjom niza novih zgrada u 1970-ima pojavile su se i nove ulice koje su trebale imena. I dobile su ih, nazvane su po teoretičarima marksizma, a velika promjena imena u 1990-ima nova je imena našla među zaslužnim glumcima (Zvonimir Rogoz, Ljerka Šram) i opernim pjevačima (Zinka Kunc, Vladimir Ruždjak), uz iznimku ulice Prisavlje.

Najnovije ime u kvartu ono je bivšeg Parka Trnjanska Savica koji se od 2025. zove Park Marije Ružička Strozzi, po poznatoj glumici (1857. – 1930.).

Evo sad i popisa ulica koje su kroz povijest mijenjale ime sa svojim novim, a potom i starim imenom. U popis su uključene sve takve ulice ne samo na prostoru MO Trnjanska Savica, nego i na prostoru koji građani popularno nazivaju imenom Savica (dakle, uključivši i Nove Kruge).

• Prisavlje = Šetalište Karla Marxa (sociolog, filozof, 1818. – 1883.)
• Ulica Blaža Lorkovića (ekonomist, pravnik, 1839. – 1892.) = Ulica braće Đurašević (nije poznato tko su bila braća Đurašević kojima je posvećena ta ulica)
• Ulica Ljerke Šram (glumica, 1874. – 1913.) = Ulica Wilhelma Piecka (političar, 1876. – 1960.)
• Ulica Mate Ujevića (enciklopedist, pisac, 1901. – 1967.) = Cvetkovićeva ulica (nije poznato kojem Cvetkoviću je posvećena ta ulica)
• Ulica Vladimira Ruždjaka (operni pjevač, 1922. – 1987.) = Ulica Clare Zetkin (novinarka, političarka, feministica, 1857. – 1933.)
• Ulica Zinke Kunc (operna pjevačica, 1906. – 1989.) = Ulica Rose Luxemburg (teoretičarka marksizma, 1870. – 1919.)
• Ulica Zvonimira Rogoza (glumac, 1887. – 1988.) = Ulica Franza Mehringa (filozof, povjesničar i revolucionar, 1846. – 1919.)

Evo i poveznica na zapise o preostalim ličnostima čija imena nose ulice kvarta:

• Ulica Dragice Hotko (trgovkinja, antifašistkinja, strijeljana u Rakovom Potoku, 1914. – 1941.)
• Ulica Vinka Jeđuta (željeznički radnik, sudionik NOB-a, poginuo u borbama na Kalniku, po njemu se nekada zvao KUD Željezničar, 1914. – 1944.),
• Ulica Ivana Metelka (nije nam poznato tko je bio Ivan Metelko)

 

Murali na Savici

Savica je jedan od kvartova u kojem su murali već odavna prisutni u slici svakodnevnog života njezinih ulica i prolaza. Dugački platoi, mnoštvo betonskih stubišta i rampi, zidova – prostora ne nedostaje, a očito nije nedostajalo ni lokalnih umjetnika koji su ih koristili. A od 2013. počinju i akcije organiziranog oslikavanja po kojima je Savica nadaleko poznata. Evo i više podataka o njima:

• organizirano oslikavanje 2013.: Održano je u okviru projekta Akupunktura grada u organizaciji Društva arhitekata Zagreba (DAZ). Tom su prilikom oslikani “bazen” na platou Gruška, most između platoa Zinke Kunc i Zvonimira Rogoza, pothodnik prema ulici Cvijete Zuzorić (taj mural više nije vidljiv). Više o projektu se može vidjeti OVDJE.
• organizirano oslikavanje 2016.: Održano je u sklopu manifestacije “Savica cvjeta!”, organizatori su bili Tranzicijska grupa Savica i KGZ Knjižnica Savica, a koordinatorice oslikavanja su bile Dunja Vuković i Branka Valčić, voditelj oslikavanja: Lav Paripović. Autori čiji su murali ostali do danas na životu: Artu Ditu kolektiv, Chez 186, Glowww (Bugarska), Lonac, Bins, Cimet, Nikolina Manojlović Vračar, Damir Sobota, Marta Tuta, Gianni la Gano i drugi, a drugim je muralom prekriven rad autora Mane Mei. Više informacija o tom oslikavanju nađite OVDJE.
• organizirano oslikavanje 2022.: Održano je u sklopu programa Kultura i druženje u MO Trnjanska Savica, koordinatorica je bila Dunja Vuković u ime Vijeća mjesnog odbora Trnjanska Savica, voditelji skupnog oslikavanja su bili: polaznici mARTina radionice pod vodstvom Martinae Rzounek (plato Vladimira Ruždjaka) i USKA – Udruga studenata krajobrazne arhitekture (plato Zinke Kunc). Više informacija nađite OVDJE.
• organizirano oslikavanje 2024.: Održano u okviru projekta Žaruljica kulture na Savici, organizator je bila Udruga Žaruljica, partner na projektu: KGZ Knjižnica Savica, podrška: Vijeće mjesnog odbora Trnjanska Savica, financirano sredstvima Grada Zagreba kroz poseban javni poziv Kultura i umjetnost u zajednici, koordinatorica je bila Dunja Vuković, a voditelj oslikavanja Lav Paripović. Tema murala su bila iImena naših ulica, murali inspirirani umjetnicima čija imena nose ulice na Savici. Evo i popisa lokacija, tema i autora murala
  • Lastovska 2 (sjeverna strana zgrade, prema ulici Zinke Kunc): Zinka Kunc, autorica: Marina Popović
  • Ljerke Šram 4 (južno od Pekare Savica i ispred Knjižnice Savica): Ljerka Šram, autorice: Bruna Marelić, Anja Čekolj
  • Ljerke Šram 4 (zapadni zid zgrade, okrenut prema parku i OŠ Jure Kaštelana): Jure Kaštelan, autorica: Luisa Pascu
  • Zvonimira Rogoza 1 (južni zid garaže prema ulici Prisavlje, ispod stepenica): Zvonimir Rogoz, autorica: Ana Pintarić
  • Vladimira Ruždjaka 21 (plato, prolaz prema stepenicama): Vladimir Ruždjak: autorica: Ena Antunović

Naravno, uz te “službene” murale kvart je pun onih drugih, nastalih posve spontano, a neki od njih, osobito radovi Lava od Trnja (Lav Paripovića), predstavljaju vrlo originalne radove.

 

(Vanja)

Zanimljive poveznice:

• “Savica, kvart koji je rastao iz vode (1985.-2012.)”, tekst na mrežnoj stranici udruge Mapiranje kvarta
• tekst Nenada Kreizera “Burni život bora sa Savice” objavljen na mrežnom portalu Civilno društvo
• tekst “Trnjanskih 69 rijeka” koji se nalazi na mrežnoj stranici projekta Mapiranje Trešnjevke
• tekst “Petlja i njena rasvjeta” objavljen na mrežnoj stranici projekta Mapiranje Trešnjevke
• tekst posvećen građevinskom poduzeću Jugomont na mrežnom portalu Tehničke enciklopedije
• “Trnje između dva svjetska rata: Život u bijedi”, tekst na mrežnoj stranici udruge Mapiranje kvarta
• tekst “Šećemo uz trešnjevačke potoke: Krenimo nizvodno niz Kuniščak!” objavljen na mrežnoj stranici projekta Mapiranje Trešnjevke
• mrežna stranica udruge Žaruljica
• mrežna stranica Knjižnica grada Zagreba – Knjižnice Savica