Bukovac: Polukružna šetnja oko kvarta

Bukovac je kvart kojeg je lako pronaći na svakoj karti: Maksimirska je šuma upečatljiva zelena površina na svakoj karti – a Bukovac se nalazi točno iznad nje, oslanjajući se na njezinu sjevernu stranu!

S istočne strane Bukovac je omeđen potokom Bliznecom – točnije, granica se nalazi na dugačkom niskom grebenu koji se zapadno od Blizneca vuče od Maksimirske šume sve do Remeta. Nekad, do kasnih 70-ih, i područje istočno od Blizneca je administrativno pripadalo Bukovcu. Na tome su području stanovnici Bukovca imali svoje povrtnjake, voćnjake, nasade jagoda – i sve do ranih 60-tih godina se tamo nalazilo tek nekoliko kućica da bi se potom uz ulice Čret, Jazbinu i njene odvojke formiralo naselje koje se 1979. odvojilo u samostalnu mjesnu zajednicu pod imenom Dotrščina.

Sa sjeverne se strane Bukovac dotiče Remeta, granica je plitka udolina koja se nalazi između ulica Gornji Bukovac i Gospočak koja već predstavlja dio Remeta. Sa zapadne je strane situacija slična – tamo granicu predstavlja uska udolina povremenog potoka Putrenjaka koji se nalazi istočno od Bukovačke ulice. Iako ime sugerira da Bukovačka cesta također pripada Bukovcu u administrativnom smislu to nije točno jer ona svojim najvećim dijelom pripada Mjesnom odboru Remete. A što o tome misle njeni stanovnici, to je dobro pitanje za neko slijedeće istraćživanje.

Za razliku od mnogih drugih podsljemenskih naselja Bukovac se ne nalazi niti u dolini nekog potoka (poput Markuševca, Markuševačke Trnave, Čučerja, Vrapča, Kustošije …), a niti na grebenu brijega (kao npr. Šestine, Gračani, Bizek). Bukovac (i Laščina) su iznimke od tog zagrebačkog podsljemenskog pravila jer se nalaze na zaravnjenim terenima blago izdignutih brežuljaka. Središnji se dio Bukovca nalazi na rahlo valovitoj visoravni koja je tu i tamo ispresijecana plitkim uvalama.

Što se stanovništva tiče, Mjesni odbor Bukovac je za posljednjeg popisa stanovništva 2021. godine imao 6658 stanovnika, najviše od sličnih naselja n padinama Medvednice. Za usporedbu: Gračani su ih imali 6284, Markuševec 6236, Podsused 6040, Šestine 3594, Čučerje 2546.

Povijest

Crkva i samostan u Remetama

Povijest Bukovca je dugo bila vezana uz Remete koje su povijesno važne zbog pavlinskog samostana osnovanog još u 13. stoljeću (najstariji zapis o njemu je iz 1288.). Pavlinski red je osnovan 1215. u Mađarskoj, za svoje su samostane tražili skrovita i nenaseljena mjesta i možda se baš zato crkva u Remetama ne nalazi na vrhu brijega nego u udolini. Godine 1786. Josip II ukida Pavline, samostan se zatvara, a biskup Maksimilijan Vrhovec 1812. utemeljuje župu koju od tada vode biskupijski svećenici. Nakon Drugog svjetskog rata, 1959., u Remete dolaze Karmelićani koji od 1963. upravljaju tom župom. Od tada je službeno ime crkve Svetište Najvjernije Majke odvjetnice Hrvatske

Na području Bukovca nikad nije postojala crkva već je dugi niz godina cijeli Bukovac pripadao župi Remete, dok je 1937., gradnjom crkve Sv. Jeronima kod glavnog ulaza u Maksimirsku šumu i osnivanjem istoimene župe južni dio Bukovca (otprilike južno od škole) pripao novoosnovanoj župi.

Osim što je Bukovac vezan uz Remete župnom pripadnošću dugi niz godina su i djeca iz Bukovca pohađala školu u Remetama. Škola u Remetama je osnovana 1859., a 1869. je sagrađena posebna školska zgrada (tzv. “stara škola”) na početku ulice Vinec koja postoji još i danas, u njoj se nalazi prostor Mjesnog odbora, KUD Frankopan – Remete te liječnička ordinacija. Od 1960. škola u Remetama je bila područna škola (kao dio OŠ Vladimir Nazor) koju su polazila djeca do 4. razreda, a nakon njega su prelazila u OŠ Vladimir Nazor (sagrađenu 1957.), OŠ Jordanovac (sagrađena 1934.) ili, u rijetkim slučajevima, nakon 1958. u OŠ Bukovac. Nova škola u Remetama je sagrađena 2006. godine.

Nakon Drugog svjetskog rata su sve do 1958. djeca s Bukovca pohađala Osnovnu školu u Jakićevoj ulici. Ta je škola sagrađena 1933. kao Državna narodna škola Kraljevića Andreja po projektu Ivana Zemljaka, 1945. je preimenovana u OŠ Antuna Gustava Matoša, 1969. preseljena je na Ravnice, a u prvotnoj školskoj zgradi je do 1986. bila Srednja saobraćajna škola koja je tad preseljena na Kennedyjev trg. Nakon 1986. starom školskom zgradom upravlja NK Dinamo.

Osnovna škola Bukovac

Evo najvažnijih datuma u povijesti škole na Bukovcu:

1958.: Sagrađen je mali montažni objekt u kojem se odvijala nastava za prva četiri razreda. Taje prva školska zgrada imala dvije učionice s pećima na drva i malim WC-om te prostorom za domara (u kojem je poslije bio dnevni boravak). Autor teksta je u tom objektu pohađao školu od trećeg do petog razreda i posebno pamti dežurstva za kojih je dežurni učenik koji je sjedio u hodniku zvonio sa pravim zvonom, a po potrebi je i donosio iz drvarnice drva za loženje peći u učionicama.
1967.: Škola se proširuje novim objektom, dio profesora je stigao iz OŠ Antun Gustav Matoš. Autor teksta se upisao u školskoj godini 1971./1972., godinu dana kasnije zbog velike udaljenosti od škole (45 minuta hoda)
1973.: Škola je dobila novo ime, Osnovna škola Viktor Bubanj po partizanskom pilotu iz Fužina (1918.-1972.) koji je preminuo prethodne godine. Viktor Bubanj je 1953. proglašen narodnim herojem NOB-a, a od 1970. je bio načelnik Generalštaba JNA. Povodom imenovanja škole u njezino je dvorište dovezen vojni avion koji je tamo stajao do početka 1990.
1978.: Dograđeno je još jedno krilo zgrade s učionicama te sportska dvorana, a najstariji montažni objekt je ostao izvan upotrebe, no srušen je tek 1990.
1991.: Školi je vraćeno staro ime OŠ Bukovac, a maknut je i avion iz školskog dvorišta
1998.: Na mjestu stare školske zgrade iz 1958. je sagrađeno školsko igralište
2025.: Dovršena je nova zgrada osnovne škole nakon što je stara zgrada radi dostrajalosti i oštećenja u potresu srušena.

Kvartovske ustanove i “ustanove”, kvartovske neobičnosti i bizarnosti

KUD Bukovac: Osnovano 1924., dom je u ulici Bukovac, u originalnoj kući.
DVD Bukovac: Osnovan 1928., trenutačno sjedište je u društvenom domu u Mogilskoj ulici
Društveni dom u Ulici Valentina Cukona: Sagrađen u ranim 70-im godinama, Cukonova ulica je 90-ih preimenovana u Mogilsku ulicu.
Vodotoranj: Bio je jedini u Zagrebu uz puno poznatiji onaj za čuvanje vode za parnjače u Gredelju. Prvi bukovački vodotoranj je postavljen u 60-ima, u 80-ima je postavljena veća kugla, oštećen u potresu, srušen 29.04.2020. Na toj se lokaciji u ulici Bukovac nalazi podzemno vodovodno spremište
Dućani nekad: Konzum (Oboj), mali (Oboj, blizu škole), mali (Požarinje), mali (Gornji Bukovac)
Dućani sad: Konzum (Oboj), Konzum (Gornji Bukovac), Gavranović (Bukovac), trgovina na Požarinju je zatvorena oko 2022.
Gostionice nekad: Ljubić (Kod Zagorca), Kod strica
Kafići sad: Zvižduk (kod raskršća Gornjeg Bukovca i ulice Bukovac)
Javne ustanove: Vrtić Bukovac (iz 80-ih), ambulanta (iz 80-ih)
Telefonske govornice: Prve su se pojavile u 70-ima, jedna je bila ispred Društvenog doma u Cukonovoj (danas: Mogilska ulica), druga ispred trgovine na Gornjem Bukovcu (danas Caffe bar Zvižduk), a treća pored trgovine “Moslavka” (danas “Konzum”)
prodaja plina u bocama: U 70-ima je otvorena trgovina u obiteljskoj kući na Gornjem Bukovcu, zatvorena je u 90-ima.
pumpe za vodu (“Železni Franceki”): Veći dio Bukovca je dobio vodu 1972. godine pa su tada postavljene i neke ulične pumpe: Požarinje II (kod ulice Požarinje III), kod raskršća ulica Kosa i Gornji Bukovac (po zimi odlično mjestio za klizanje!), kod raskršća ulica Prilesje i Trnac
U dvorištu jedne od obiteljskih kuća na Gornjem Bukovcu nalazilo se u 70-ima i 80-ima mnoštvo betonskih skulptura najrazličitijih motiva, danas se može vidjeti samo jedna, u dvorištu kuće na adresi Gornji Bukovac 69.

Bukovac u popularnoj kulturi

Tko povezuje Bukovac i Trešnjevku?

Zvonimir!

I Bukovac i Trešnjevka imaju svojeg legendarnog Zvonimira – Bukovac Zvonimira Milčeca, a Trešnjevka Zvonimira Špišića.

Da li je ispravno ime Bukovac ili Bukovec?

Za razliku od Markuševca (Markuševec) ovdje prevladava verzija Bukovac

O šetnji

U subotu 15.11.2025. udruga Mapiranje kvarta organizirala je šetnju pod imenom “Krug oko Bukovca” koju je vodio Vanja Radovanović. Tijekom te šetnje bilo je govora o glavnim značajkama tog naselja, njegovoj povijesti, a voditelj šetnje je sa sudionicima šetnje podijelio i svoja sjećanja na doba kada je pohađao osnovnu školu na Bukovcu između 1971. i 1979. Međutim, glavna tema šetnje je zapravo bila život Bukovca na tankoj liniji koja spaja i razdvaja nekadašnji seoski život Bukovca i današnji gradski. Bukovac je kvart kojeg već desetljećima osvajaju suvremene kuće, “urbane vile”, ali još uvijek je moguće naći mjesta koja razvoj grada nije dotaknuo – voćnjake, livade, šumarke – a koji će vrlo vjerojatno nestati tokom godina koje slijede. Ta je šetnja povela svoje sudionike stazicama koje rijetko dočekaju posjet i koje će možda već za godinu ili dvije biti presiječene novim građevinskim lokacijama, ogradama ili će pak zarasti u grmlje.

Početak šetnje je poveo šetače Mogilskim stubama te ulicom Požarinje prema Požarinju I i nekadašnjoj gostionici “Kod Ljubića”. Šetnja se nastavila rubom Maksimirske šume, do nekadašnjeg izletišta “Kod strica” i dalje ulicom Melinišće otkud se šetači skrenuli na kolski put uz koji se sada ubrzano grade kuće, a koji vodi do nekadašnje svinjogojske farme poduzeća “Imes”. U nastavku su šetači krenuli stazama preko livada i polja sve do ulice Korana, a zatim su se i popeli na branu retencije Jazbina gdje je bila kratka pauza. Uslijedio je nešto veći uspon kroz šumu koji je šetače doveo do zapuštene vincilirske kuće (koja je zaštićena kao spomenik kulture, pučkog graditeljstva) u ulici Gospočak. Stazama se zatim prešlo do Gornjeg Bukovca iz kojeg se skrenulo u Brezinščak pa u Donji Brezinščak i potom opet jednom prečica-stazicom do ulice Gajščak. Od tamo su se šetači spustili u udolinu potočića Putrenjaka/Uroščaka i njom su se, slabo uhodanom stazom kroz šumarke i voćnjake, spustili sve do Jurje Vesi, a potom makadamskom ulicom i do streljane Oboj te nogometnog terena NK Maksimir gdje je šetnja i završila.

Na kraju šetnje su šetači konstatirali kako su zapravo prošli ne pola kruga nego čak ¾ kruga oko MO Bukovac!

Trasa šetnje “Krug oko Bukovca”. [VR 2025.]

Gradilište novog krila škole, u dnu slike je stara zgrada, a lijevo od nje avion. Snimljeno 1977. [FB 2025.]

Streljana na Oboju, snimljeno 1960. [FB 2025.]

Zgrada stare škole, snimljeno 1950. [FB 2025.]

Crtež druge zgrade škole, povodom njeog otvorenja 1967. godine. [FB 2025.]

Dućan na Gornjem Bukovcu, u kući u kojoj je danas caffe bar Zvižduk. Obratite pažnju na telefonsku govornicu. Snimljeno 1970. [FB 2025.]

Rezervoar vodovoda nakon demontaže, snimljeno 2020. [FB 2025.]

Stari bunar uz Mogilske stube. [SMK 2025.]

Voditelj šetnje Vanja Radovanović u javljanju prije šetnje uživo za Radio Sljeme, s reporterom Ivanom Hlupićem.[DF 2025.]

Fotografija jednog od razreda, najvjerojatnije u proljeće 1980., tu je profesorica Hrvatskog jezika Dubravka Lazić. [VR 2025.]

Fotografija 7b razreda u proljeće 1978., pored aviona i tadašnje glavne školske zgrade, razrednica je profesorica Hrvatskog jezika Dubravka Lazić, a lijevo je profesor Glazbenog odgoja Kačurov. [VR 2025.]

Razgledavanje starih fotografija tijekom šetnje. [IN 2025.]

Fotografija 3b razreda u proljeće 1974., pored aviona u školskom dvorištu, učiteljica je Smiljka Ljubić. [VR 2025.]

U ulici Požarinje I, pored nekadašnje gostionice “Kod Ljubića”. [SMK 2025.]

Zapisi u šetačkom dnevniku udruge Mapiranje kvarta. [IN 2025.]

Stara kuća obitelji Ljubić u I Požarinju. [VR 2025.]

Šetački dnevnik udruge Mapiranje kvarta. [IN 2025.]

Ploča s imenom ulice, postavljena vjerojatno odmah nakon Drugog svjetskog rata. [SMK 2025.]

Kuća na Požarinju u kojoj je do nedavno bila privatna trgovina. [VR 2025.]

Stara ploča s imenom ulice, iz 70-ih godina prošloga stoljeća. [VR 2025.]

Društveni dom u blizini osnovne škole, nekad je to bila Cukonova, a sada je Mogilska ulica. [VR 2025.]

Na uglu Maksimirske šume, na autobusnoj stanici. [SMK 2025.]

Pred bivšim izletištem “Kod strica”. [SMK 2025.]

Evo i liste zanimljivih lokacija uz koje se prošlo tijekom šetnje:

Lokacija osnovne škole uz prisjećanje na najstariju školsku zgradu (izgrađena prvim montažnim Jugomont-sistemom) i breze koje su bile zasađene ispred nje. Sjećanje voditelja na prvi samostalni prelazak Maksimirske šume u drugom razredu osnovne škole
Lokacija društvenog doma u Cukonovoj/Mogilskoj ispred koje je bila jedna od prvih telefonskih govornica na Bukovcu te kasnije i mala trgovina
Trgovina na Požarinju, od 70-ih godina pa do prije nekoliko godina je bila u privatnom vlasništvu, a sada je, nažalost, zatvorena. U toj je trgovini voditelj šetnje kao osnovnoškolac ponekad kad se s društvom iz kvarta vraćao iz škole kupovao po frtalj kruha. redovna cijena je bila 1 dinar i 5 para, no vlasnik bi im često naplatio samo 1 dinar, a kada bi bio specijalno dobro raspoložen onda bi im svakome i darovao po šnitu parizera da si stave u kruh i pojedu kao sendvič.
Gostionica kod Ljubića (službeno zvana “Kod Zagorca”), ta je obitelj uzgajala jagode na padinama brijega Fazanovca gdje su roditelji voditelja šetnje kupili od nje teren za gradnju kuće (adresa: Čret 103)
Izletište Kod strica, prije 50-ak je godina bilo poznato mjesto vikend ručkova i izlazaka. Kasnije je popularnost opala pa su ga u 80-ima posjećivali tek ljubitelji ponekog pića (voditelj šetnje je u lokalu vidio prvi fliper u životu). Uz izletište je bilo parkiralište prekriveno lešom s kojeg su kretali školski izleti. S druge strane ulice, na rubu Maksimirske šume, u hladu, je bilo autobusno stajalište s drvenim stupićima i starim hrastom u kojem su obitavali stršljeni koje su najhrabriji pokušavali istjerati iz stabla.
Ulica Melinišće, sa malim pješačkim mostićem preko potoka kojeg je bilo opasno prelaziti za snijega i poledice. Za vozila je bio tamo tek gaz preko potoka, neprelazan za visoke vode. u Ulici Melinišće je u vrtu jedne obiteljske kuće bio i prvi bazen kojeg je u životu vidio voditelj šetnje
Livade oko potoka Blizneca i pretoke za mlin, livade su prekrasno mirisale u proljeće te uz koje se ljeti izležavalo i preskakalo potok, a zimi igrao hokej, osobit je bio doživljaj tih livada nakon školskih izleta u svibnju
Stari objekti uz potok Bliznec u kojima je nekad bila svinjogojska farma mesne industrije Imes, a danas su tamo staje udruge Krila
Između Blizneca i Gornjeg Bukovca su livade, vinogradi, voćnjaci, u proljeće su se tamo brale ivančice i kotrljalo po livadama, a zimi sanjkalo
Klanac – kolski put kojim se moglo proći od Jazbine do Gornjeg Bukovca, a malo dalje je bila i staza kojom se moglo doći do Gornjeg Bukovca
Staza “preko brvi” do nekadašnjeg okretišta autobusa, nekad je tamo bio dućan, a sada je kafić Zvižduk. Voditelj šetnje je osobito često koristio taj prilaz gradu u doba Domovinskog rata, za vrijeme kad je bio u HV-u
Ulica Korana na kojoj je do 80-ih bio uski most preko Blizneca, samo za pješake.
Retencija Jazbina sa širokim pogledom na Medvednicu i prema gradu sa vrha nasipa. Nešto sjevernije od retencije se nekad nalazio stari mlin koji je već u 70-ima bio napušten, a srušen je za početka gradnje retencije.
Ulica Gospočak sa lijepom livadom uz šumu i starom jednokatnom vincilirskom kućom koja se nalazi u Registru zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske, ali je, nažalost, u ruševnom stanju
Nagrađivana suvremena stambena kuća u Gornjem Bukovcu kod Brezinščaka, “Double villa”
Ulica Donji Brezinščak, zaštićeni poljoprivredni krajolik na zapadnoj padini ulice (kulturnopovijesna cjelina). Područje Donjeg Brezinščaka povijesno je periferija Zagreba s izrazitom gospodarskom funkcijom. Nekadašnja sela Bukovec Dolnji i Bukovec Gornji pripadala su posjedima zagrebačkog Kaptola. Na katastarskoj karti iz 1862. vidljivo je da na ovom području dominiraju vinogradi s klijetima, karakterističnim gospodarskim tradicijskim objektima. Sačuvane klijeti ostatak su nekada brojnije ruralne aglomeracije koja trpi pritisak snažne urbanizacije Bukovca i Gornjeg Bukovca. Područje Donjeg Brezinščaka kvalitetan je ambijent koji funkcionira kao arhitektonska i prirodna cjelina.
Prijelaz preko udoline između Donjeg Brezinščaka i Gajščaka sa starom ruševnom kućom s lijepim drvenim vratima i vinogradom u dnu parcele
Uska udolina povremenog potoka Putrenjaka (Urošćaka) sa malim šumarkom bambusa (!), zapuštenim voćnjacima i vrtovima, ali i ponekom urednom parcelom
Makadamski kolni put između Jurje Vesi i Bukovačke ceste/Prisoja sa nekoliko zapuštenih baraka
Streljana na Oboju jedna je od najstarijih u Zagrebu. Na dotrajaloj spomen ploči koja se nekad nalazila na pročelju ulaznog objekta pisalo je: “Ova zgrada je izgrađena dobrovoljnim prilozima strijelaca i ljubitelja streljaštva Služila kao društveni dom građanskog streljačkog društva osnovanog 1786 godine. Zgrada je potpuno završena 1838 godine Sve do 1918 u zgradi i ispred nje nalazilo staro strelište i odvijala streljačka aktivnost. Povodom proslave 175 godišnjice streljaštva u Zagrebu podiže ovu spomen ploču 16.12.1962. godine gradski streljački odbor Zagreb”. Streljana je prvobitno imala 700-metarsku stazu koja se zbog izgradnje kuća u okolici s vremenom skratila na 400 metara. Na njenom gornjem dijelu danas je malokalibarska streljana sagrađena 1951. Streljana je pregrađivana i uređivana 1967. i 2000. godine i sad posjeduje 42 streljačka mjesta za gađanje na 50 metara.
Igralište NK Maksimir: Klub je osnovan 1924., nikad se nije natjecao u nekom višem rangu natjecanja, u sezoni 2024./2025. se takmiči u 3. gradskoj Nogometnoj ligi. U prostorima oko njega je nekad šumarija imala svoje objekte koji su sada zapušteni.