Na terasi zgrade u Nemčićevoj ulici. [VR 2026.]

Planet Kvatrić i njegova okolica: Tamo gdje je Arko postao Badel, Elka Bartol, a Gorica nije Velika

Šetnja područjem Mjesnog odbora „Pavao Šubić“ 28. 04.2026. (51 sudionik) bila je posvećena najistočnijem dijelu Donjeg grada o kojemu se malo toga zna ali se često spominju plac, Kvaternikov trg, kao loš primjer uređenja javnog prostora te zgrada Badela i budući blok Badel. Mjesni odbor „Pavao Šubić“ sa svojih 15, 4 ha površine jedan je od najmanjih u Donjem gradu, a prema popisu stanovništva iz 2021. ima 2158 stanovnika. Mjesni odbor omeđen je Vlaškom ulicom na sjeveru, Derenčinovom na zapadu, Zvonirmirovom na jugu, te Heinzelovom i zapadnim dijelom Kvaternikova trga na istoku.

Ovo je područje na prijelazu 19. u 20. stoljeće , pa i gotovo do kraja 20. stoljeća, bilo industrijska zona a ostalo je prometno središte sve do danas.

Kvaternikov trg okruživale su tvornice alkoholnih pića Patria, Pokorny i Arko, malo dalje u Maksimirskoj bila je Lipa Mill, a oko Šubićeve i Martićeve tvornice Sila i Elka.

Kvatrić je bio zadnja stanica tramvaja koji je prometovao iz centra na istok, a Sajmišnom / Laščinšćanskom / Heinzelovom je tramvaj vozio prema jugu i Sajmištu (danas na lokaciji iza Veterinarskog fakulteta prema Vukovarskoj) do 1954. Autobusni terminal na početku Heinzelove, iza zgrade kupališta, otvoren je 11. rujna 1968. čime je javni gradski prijevoz s Kvaternikova trga prema jugu postao isključivo autobusni.

I upravo zbog mnogobrojnih mijena koje je doživjelo područje oko Kvatrića šetnju smo započeli na Kvaternikovu trgu s pričom o njegovoj povijesti i arhitekturi. Prva stanica bilo nam je područje poznato po tvornici alkoholnih i bezalkoholnih pića i vina Marijan Badel, nastaloj spajanjem tvornica Arko, Patria i Pokorny. Obišli smo gotovo cijeli tvornički kompleks koji je osnovao Mijo Arko, a potom ga je njegov sin Vladimir razvio u jednu od najsuvremenijih tvornica na području Jugoslavije proizvodeći špirit, raznovrsna alkoholna pića, kvasac, likere, kemikalije (među njima i tintu u suradnji sa Slavoljubom Penkalom), bačve i emajlirano posuđe (buduća tvornica emajliranog posuđa Gorica). Prvu zagrebačku tvornicu pića na ovoj lokaciji su osnovali Gracijan Mihić i Eugen Sabljić 1862. da bi ju vrlo brzo kupio Franjo Pokorny, a već 1867. ona postaje vlasništvo Mihe Arka, čiji sin Vladimir otkupljuje susjedne parcele i širi proizvodnju, te gradeći u blizini i stambene zgrade za svoje zaposlenike. Zanimljivo je da je Šubićeva ulica zbog tvorničkog kompleksa probijena tek 1960. iako nam se danas čini logičnim pravcem od Kvatrića prema Parku kralja Petra Krešimira IV.

Obišli smo cijeli tvornički krug, i nagledali se stabala pajasena i kamenih, keramičkih i staklenih ploča na otvorenom skladištu tvrtke koja u krugu oronule tvornice ima trgovinu baš kraj najpoznatije zgrade tzv. Tvornice pjenice. U blizini izlaza prema Martićevoj naišli smo na ostatke tvorničke pruge i produžili na današnji plac Kvatrić koji je u vrijeme Arkovih najvećih uspjeha također bio dio tvorničkog područja. Navodno je ove dvije parcele spajao podzemni tunel, no u to se nismo mogli uvjeriti. S placa smo imali odličan pogled na oronulu zgradu tvornice Gorica s još postojećim znakom slona unutar trokuta na vrhu, kao i na poslovni objekt koji dominira tržnicom. Zgradu poslovnog centra Kvatrić projektiralo je nekoliko arhitekata, a gradila se s prekidima od 1989. do 2001. Danas zgrada nije u najboljem stanju, a i prostori su većinom uredski i skladišni, te stoga ne baš privlačni građanima koji ovdje uglavnom posjećuju popularnu drogeriju i knjižnicu Augusta Cesarca, te fitness centar na najvišem katu. Umjesto lunjanja po hodnicima ove zgrade, prošetali smo njenim podzemljem gdje se krije javni wc za koji rijetki znaju, parkiralište za vlasnike lokala u zgradi i prolazi na Šubićevu i Martićevu ulicu kojima se može skratiti put..

Prešavši Martićevu, ušli smo u malu slijepu ulicu usred bloka nazvanog Arkovo naselje na području gdje je Vladimir Arko sagradio 11 dvoetažnih zgrada. Bilo je to vrlo ugodno mjesto zasjenjeno velikim stablima kestena odlično za razgovor o tramvaju i vlaku koji su prolazili ulicom Laščinšćak kako se ranije nazivala Heinzelova prema potoku koji je njome proticao.


Trasa šetnje. [VR 2025.]
Trasa šetnje. [VR 2025.]
 


Početak šetnje na Kvaternikovom trgu. [VR 2026.]
Početak šetnje na Kvaternikovom trgu. [VR 2026.]
 


Na ovom će prostoru jednom nići novi objekti tzv. Bloka Badel. [VR 2026.]
Na ovom će prostoru jednom nići novi objekti tzv. Bloka Badel. [VR 2026.]
 


Zaštitni znak tvornice, čuva sjećanja. [VR 2026.]
Zaštitni znak tvornice, čuva sjećanja. [VR 2026.]
 


Neobičan detalj na zgradi Gorice. [VR 2026.]
Neobičan detalj na zgradi Gorice. [VR 2026.]
 


Jedna od neobnovljenih kuća naselja Arko. [VR 2026.]
Jedna od neobnovljenih kuća naselja Arko. [VR 2026.]
 


Razgovaramo o povijesti naselja i industrijske zone oko Kvatrića općenito. [VR 2026.]
Razgovaramo o povijesti naselja i industrijske zone oko Kvatrića općenito. [VR 2026.]
 

Prošetavši dalje Zvonimirovom prošli smo kraj kazališta „Luda kuća“ nekada poznatog kao kino Mosor i skrenuli u ulicu Grge Tuškana prema parku Bartula Kašića, te usput svratili pažnju na zgradu na broju 15 u kojoj je bila ilegalna radio stanica preko koje su braća Engl u ljeto 1941. emitirali proglas Centralnog komiteta KPJ kojima su se narodi Jugoslavije pozivali na oružanu borbu.

Malo dalje u Parku Bartula Kašića zasladiili smo se napolitankama i pričali o tvornici Elka koja se prostirala cijelim ovim dijelom kvarta, a na njenom mjestu 1991. sagrađen je prvi park u samostalnoj Republici Hrvatskoj i niz stambeno-poslovnih zgrada. Park je projektirala krajobrazna arhitektica Branka Aničić, a dovršen je 1992. – 93. Park s južne i zapadne strane okružuju zgrade sagrađene upravo u razdoblju 1980-ih i 1990-ih godina, a dio je sagrađen za zaposlenike INA-e čija je upravna zgrada bila u blizini u Šubićevoj. Kompleks je trokutastog oblika i sa sjeverozapadne strane zatvaraju ga zgrade u Šubićevoj sagrađene 1940-ih godina. Tajna bloka krije se u dvorištu obujmljenom ovim zgradama a u kojem se nalazi dječji park koji djeca tek trebaju otkriti, garaže stanara i zanimljivi platoi koji pripadaju zgradama no neiskorišteni dali su nam ideje za neke zanimljive programe (možda samo za susjede?).

Izašavši na izlaz u Grabovčevu ulicou prošli smo kraj zgrada sa zanimljivim ozelenjenim terasama u prizemljima, i starijim zgradama s još uvijek malim prednjim vrtićima. Cilj je bio Park kneza Zdeslava, mala zelena oaza okružena bučnim prometom, ali raj za ptice koje se mogu slobodno napojiti iz fontane Želimira Janeša, postavljene na ovo mjesto 1947. godine. Idejno rješenje parka napravio je krajobrazni arhitekt Dragutin Kiš, a park je već neko vrijeme zanemaren. Zbog svoje pozicije nije privlačan za dulji boravak, no svakako je melem za oči usred gradske vreve i trebalo bi ga osvježiti.

Prijeći Šubićevu od Parka kneza Zdeslava moguće je na dva ispravna načina – preko pješačkih prijelaza kod Zvonimirove ili kod Martićeve. No, baš između njih prema Parku je usmjerena Derenčinova ulica do koje građani najčešće dolaze prelazeći cestu na najužem dijelu kod Grabovčeve ulice. U lokalnom duhu i mi smo krenuti tim putem, prošli kraj zgrade Istraživačko programerskog centra INA-Naftaplin građenog od 1979. do 1983. na mjestu nekadašnje tvornice SILA u kojoj su za vrijeme Domovinskog rata održavane su sjednice Vlade i Sabora, a 08.10.1991. Sabor je upravo ovdje donio odluku o razdruživanju svih odnosa s Jugoslavijom. Danas je njena unutrašnjost gotovo nedostupna, a u njoj se nalazi Ured državnog inspektorata, Institut za vode i još niz drugih državnih tijela i udruga koje imaju ulaz sa sjeverne strane zgrade, iz Martićeve.


Park Bartola Kašića, idealno mjesto za odmor. [VR 2026.]
Park Bartola Kašića, idealno mjesto za odmor. [VR 2026.]
 


U Parku Bartula Kašića, prvom parku koji je uređen u Zagrebu nakon osamostaljenja. [VR 2026.]
U Parku Bartula Kašića, prvom parku koji je uređen u Zagrebu nakon osamostaljenja. [VR 2026.]
 


Park u bloku Šubićeva/Grabovčeva, mjesto mira. [VR 2026.]
Park u bloku Šubićeva/Grabovčeva, mjesto mira. [VR 2026.]
 


Pogled na blok Šubićeva/Grabovčeva sa zapada. [VR 2026.]
Pogled na blok Šubićeva/Grabovčeva sa zapada. [VR 2026.]
 


Fontana Želimira Janeša u Parku kneza Zdeslava. [VR 2026.]
Fontana Želimira Janeša u Parku kneza Zdeslava. [VR 2026.]
 


Naftna crpka kao prepoznatljivi znak INA-Naftaplina. [VR 2026.]
Naftna crpka kao prepoznatljivi znak INA-Naftaplina. [VR 2026.]
 


Razgovaramo o životu blokova uz Šubićevu. [VR 2026.]
Razgovaramo o životu blokova uz Šubićevu. [VR 2026.]
 


Natpis iz nekih davnih vremena. [VR 2026.]
Natpis iz nekih davnih vremena. [VR 2026.]
 

Prolazeći dalje Derenčinovom došli smo do trodjelne zgrade na raskrižju Derenčinove i Vlaške koju je Vladimir Arko također dao sagraditi za svoje zaposlenike, no zanimljivije je bilo dvorište iza Zagrebačke banke u kojem se krije neizvedeni glavni ulaz u Arkovu tvornicu i jedan semafor postavljen na početku strmog ulaza u podzemne garaže. Malo dalje, na adresi Vlaška 116 nalazi se najreprezentativnija zgrada u ovom dijelu grada – kuća Arko, rezidencija i sjedište tvornice Vladimira Arka koju je, kao i zgradu pjenice i ostale tvorničke zgrade isključivo proizvodne i skladišne namjene projektirao Ignjat Fischer. Zgrada je podignuta na mjestu jednokatnice Simona Bayera iz 1898. godine, koju je kupio Mijo Arko, a na njenom mjestu Vladimir Arko sagradio svoju rezidenciju i u nju smjestio i upravu svojeg tvorničkog carstva.

Malo nas je iznenadilo da ova zgrada nije zaštićeni objekt već samo dio zaštićene cjenline Donjeg grada.


Pogled na Kvaternikov trg. [VR 2026.]
Pogled na Kvaternikov trg. [VR 2026.]
 

No, za kraj pripremljeno je iznenađenje – posjet zgradi s terasom u Nemčićevoj 2 gdje smo ljubaznošću stanarke te zgrade Ivane uživalii u večernjem pogledu na Trg Eugena Kvaternika, centar grada s katedralom kao i na južne padine Medvednice, što je bila prilika koja se ne propušta.

(Nikolina Hrust)

 

Dodatak – pogled na okolicu Kvatrića nekad:

 

Zanimljive poveznice:

Scroll to Top